PAPIN NAGOVOR UZ MOLITVU ANĐEO GOSPODNJI

Nedjelja, 17. rujna  2006.

Razjasniti pravo značenje govora u Regensburgu

Draga braćo i sestre!

Apostolsko putovanje u Bavarsku, što sam ga poduzeo proteklih dana, bilo je snažno duhovno iskustvo u kojem su se ispreplele osobne uspomene, povezane s mjestima meni tako bliskima, i pastoralne mogućnosti učinkovitoga navještaja evanđelja u našem vremenu. Zahvaljujem Bogu za nutarnju utjehu što mi ju je dozvolio proživjeti, a u isto sam vrijeme zahvalan i svima onima koji su zauzeto radili oko uspjeha toga moga pastoralnog pohoda. O njemu ću, kao što je već običaj, opširnije govoriti u tijeku opće audijencije sljedeće srijede. Sada bih htio samo dodati da sam duboko ražalošćen reakcijama što ih je potakao kratak odlomak moga govora na Sveučilištu u Regensburgu, koji je bio protumačen kao uvredljiv za osjećaje muslimanskih vjernika, dok je zapravo bila riječ o citatu jednoga srednjovjekovnog teksta koji ni na koji način ne izriče moju osobnu misao. Jučer je gospodin kardinal, državni tajnik, s obzirom na to objavio izjavu u kojoj je razložio autentičan smisao mojih riječi. Nadam se da će to biti dovoljno da se smire duhovi i razjasni pravo značenje moga govora, koji je u svojoj cjelini bio i jest poziv na otvoren i iskren dijalog uz veliko međusobno poštovanje.

Sada, prije marijanske molitve, htio bih se zadržati nad dvama nedavnim i važnim liturgijskim spomenima: blagdanom Uzvišenja sv. Križa, proslavljenom 14. rujna, te spomendanom Majke Božje Žalosne, proslavljenim dan kasnije. Ova dva liturgijska slavlja mogla bi se vizualno sažeti u tradicionalnoj slici raspeća, koja prikazuje Djevicu Mariju podno križa, prema opisu evanđelista Ivana, jedinog od apostola koji je ostao uz umirućega Isusa. No, koji je smisao uzvisivanja križa? Apostol Pavao kaže: "Mi propovijedamo Krista raspetoga: Židovima sablazan, poganima ludost" (1 Kor 1,23). Kršćani, međutim, ne uzvisuju bilo koji križ, nego onaj križ što ga je Isus posvetio svojom žrtvom, plod i svjedočanstvo neizmjerne ljubavi. Krist na križu prolio je svu svoju krv kako bi oslobodio čovječanstvo od ropstva grijehu i smrti. Stoga, od znaka prokletstva, križ je pretvoren u znak blagoslova, od simbola smrti u izričiti simbol Ljubavi koja pobjeđuje mržnju i nasilje te rađa besmrtan život. "O Crux, ave spes unica! Zdravo Križu, nado jedina!"

Tako pjeva liturgija. Evanđelist pripovijeda: podno križa stajala je Marija (usp. Iv 19,25-27). Njezina bol jedno je s boli Sina. To je bol puna vjere i ljubavi. Djevica na Kalvariji sudjeluje u spasenjskoj snazi boli Kristove, pridružujući svoje "fiat - neka mi bude" onom Sina. Draga braćo i sestre, duhovno sjedinjeni s Majkom Božjom Žalosnom, obnovimo i mi svoje "da" Bogu koji je izabrao put križa da nas spasi. Riječ je o velikom otajstvu koje je još uvijek na djelu, sve do svršetka svijeta, i koje zahtijeva i našu suradnju. Neka nam pomogne Marija da svakoga dana uzmemo svoj križ te vjerno slijedimo Isusa na putu poslušnosti, žrtve i ljubavi.