KATEHEZA PAPE BENEDIKTA XVI.

NA OPĆOJ AUDIJENCIJI

Srijeda, 25. kolovoza 2010.

Sveti Augustin – neumorni tražitelj

Draga braćo i sestre!

U životu svakog od nas postoje osobe koje su nam vrlo drage, koje su nam posebno bliske, neke od njih već su u Božjim rukama, druge još uvijek dijele s nama životni put: to su naši roditelji, rođaci, odgojitelji; to su osobe kojima smo učinili dobro ili od kojih smo primili dobro; to su osobe za koje znamo da možemo na njih računati. Važno je, međutim, imati također "suputnike" na našem vjerničkom životnom putu: tu mislim na duhovnog vođu, ispovjednika, na osobe s kojima se može podijeliti vlastito iskustvo vjere, ali mislim također na Djevicu Mariju i svece. Svatko bi trebao imati nekog sveca koji mu je blizak, da osjeti njegovu blizinu u molitvi i zagovoru, ali također da ga nasljeduje. Želim vas, stoga, pozvati da bolje upoznate svece, počevši od onoga čije ime nosite, čitajući njegov životopis i spise. Budite sigurni da će vam oni postati dobre vođe kako biste još više ljubili Gospodina i vrijedna pomoć za vaš ljudski i vjerski rast.

Kao što znate, i ja sam vezan na osobit način uz neke likove svetaca: među njima, osim svetog Josipa i svetog Benedikta čija imena nosim, tu su i drugi, poput svetog Augustina, kojeg sam imao veliki dar upoznati, tako reći, izbliza kroz studij i molitvu i koji je postao dobar "suputnik" u mojemu životu i u mojoj službi. Želim još jednom istaknuti važni vidik njegova ljudskog i vjerskog iskustva, koji je aktualan i u našem dobu u kojem kao da relativizam postaje, koliko god da to paradoksalno zvučalo, "istina" po kojoj se čovjek mora voditi u svojem razmišljanju, opredjeljivanju i vladanju.

Sveti Augustin je čovjek koji nije nikada živio površno; žeđ, nemirno i stalno traženje Istine jedna je od temeljnih osobina njegova života; on, međutim, nije tragao za lažnim "istinama" koje ne mogu dati trajni mir u srcu, već za onom Istinom koja daje smisao životu i koja je "počivalište" u kojem srce nalazi vedrinu i radost. Njegov životni put, kao što nam je poznato, nije bio nimalo lak: mislio je da će naći istinu u ugledu, u karijeri, u posjedovanju stvari, u glasovima koji su mu obećavali neposrednu radost; činio je pogreške, snalazile su ga žalosti, nailazio je na neuspjehe, ali se nije nikada zaustavio, nije se nikada zadovoljavao onim što mu daje tek privid svjetla; znao je gledati u svoju nutrinu i opazio je, kao što piše u Ispovijestima, da je ta Istina, taj Bog kojeg je tražio svim svojim silama bio dublje u njemu od njegove najdublje nutrine, da mu je bio uvijek blizu, da ga nije nikada napustio, da je čekao da može ući u njegov život i ondje se trajno nastaniti (usp. III, 6, 11; X, 27, 38). Kao što sam rekao u komentaru na nedavni film o njegovu životu, sveti Augustin je u svojem nemirnom traženju shvatio da nije on taj koji je pronašao Istinu, već je sama Istina, koja je Bog, njega pratila i našla (usp. L'Osservatore Romano, četvrtak 4. rujna 2009., str. 8). Romano Guardini, komentirajući ulomak iz trećeg poglavlja Ispovijesti, kaže: Augustin je shvatio da je Bog "slava koja nas baca na koljena, piće koje gasi žeđ, blago koje usrećuje (… on je imao) umirujuću sigurnost onoga koji je konačno shvatio, ali također blaženstvo ljubavi koja zna: To je sve i to mi je dosta" (Pensatori religiosi, Brescia 2001., str. 177).

U istim Ispovijestima, u devetoj knjizi, naš svetac prenosi razgovor sa svojom majkom, svetom Monikom – čiji se spomen slavi idući petak, to jest preksutra. Prizor je vrlo lijep: on i majka stoje u Ostiji, u nekom hotelu, i s prozora gledaju nebo i more, no pogled im se pruža dalje od toga prizora i na trenutak dodiruju Božje srce u tišini koja oko njih vlada. I tu se javlja temeljna ideja na putu prema Istini: stvorenja moraju šutjeti kako bi nastupila tišina u kojoj Bog može govoriti. To vrijedi i u našem dobu: katkad susrećemo neku vrstu straha od tišine, sabranosti, razmišljanja o vlastitom djelovanju, dubokog smisla vlastitog života, čovjek često radije živi kratki i prolazni trenutak, zavaravajući samoga sebe da ovaj nosi trajnu istinu; više voli živjeti površno, ne razmišljajući; postoji strah od istine ili možda postoji bojazan da će nas Istina naći, zgrabiti i promijeniti život, kao što se to dogodilo svetom Augustinu.

Draga braćo i sestre, želim reći svima, i onima koji prolaze teške trenutke na svojem putu vjere, i onima koji slabo sudjeluju u životu Crkve kao i onima koji žive "kao da Bog ne postoji", da se ne boje Istine, da nikada ne posustanu na svojem put prema njoj, da nikada ne prestanu tražiti duboku istinu o samima sebi i o stvarima nutarnjim okom srca. Bog će sigurno darovati svjetlo koje daje vidjeti i toplinu koja daje osjetiti srce koje nas ljubi i koje želi biti ljubljeno. Neka nas na tome putu prati zagovor Blažene Djevice, svetog Augustina i svete Monike.

Papin apel

Moja misao leti u Mogadišu, odakle i dalje dolaze vijesti o okrutnim nasiljima i u kojem je jučer izvršen novi pokolj. Izražavam svoju blizinu obiteljima žrtava i svima onima koji, u Somaliji, trpe zbog mržnje i nestabilnosti. Želim da se, uz pomoć međunarodne zajednice, ne štede napori usmjereni ponovnom poštivanju života i ljudskih prava.

Papin pozdrav hrvatskim hodočasnicima na hrvatskom:

Srdačno pozdravljam hrvatske hodočasnike. Dragi prijatelji, neka vam svjedočanstvo svetoga Augustina, čiji ćemo liturgijski spomen slaviti za nekoliko dana, pomogne širiti svjetlo vjere u vašoj sredini. Hvaljen Isus i Marija!