Draga braćo i sestre, dobar vam dan i ugodnu vam nedjelju želim!

Današnje nas Evanđelje vraća na uskrsnu večer. Apostoli su okupljeni u dvorani Posljednje večere kada se iz Emausa vraćaju dvojica učenika i govore o svom susretu. I dok izražavaju radost svoga iskustva Uskrsli se ukazuje cijeloj zajednici. Isus dolazi upravo u trenutku dok jedni s drugima dijele priču o susretu s njim. To me potiče na razmišljanje o tome koliko je važno dijeliti s drugima svoju vjeru u uskrsloga Isusa.

Svaki nas dan zasipa bezbroj poruka. Neke su od njih površne i beskorisne, druge otkrivaju indiskretnu znatiželju ili, još gore, plod su ogovaranja i zlobe. Te su vijesti beskorisne, dapače zadaju bol. Ali postoje isto tako dobre, pozitivne i konstruktivne vijesti i svi znamo kako je dobro čuti dobre stvari i kako se bolje osjećamo kad se to dogodi. Lijepo je također dijeliti s drugima stvarnosti koje su, i u dobru i u zlu, dotakle naše živote, upravo kako bismo pomogli drugima.

Ipak, ima nešto o čemu nam je često teško govoriti. A o čemu nam je to teško govoriti? O najljepšoj stvari o kojoj možemo uopće govoriti, a to je naš susret s Isusom. Svaki je od nas susreo Gospodina a teško nam je o tome govoriti. Svaki bi od nas mogao mnogo o tome reći: vidjeti kako nas je Gospodin dotakao i dijeliti to, ne zato da držimo lekciju drugima, nego zato da dijelimo jedinstvene trenutke u kojima smo Gospodina doživljavali živim i bliskim, Gospodina koji je rasplamsao radost u srcu ili obrisao nam suze, Gospodina koji je prenosio povjerenje i utjehu, snagu i polet, odnosno oproštenje, nježnost i mir. Te susrete, koje je svaki od nas imao s Isusom, treba dijeliti i prenositi dalje. Važno je to činiti u obitelji, u zajednici, s prijateljima. Baš kao što je dobro govoriti o dobrim nadahnućima koja su nas usmjeravala u životu, o dobrim mislima i osjećajima koje nam pomažu ići naprijed, kao i o trudu i naporu koji ulažemo da bismo razumjeli i napredovali na putu vjeru, možda čak i zato kako bismo se pokajali i vratili se na pravi put. Ako to učinimo, Isus će nas, baš kao što se dogodilo učenicima na uskrsnu večer, iznenaditi i učiniti naše susrete i našu okolinu još ljepšom.

Pokušajmo se stoga sada prisjetiti nekog snažnog trenutka našega život u vjeri, presudnog susreta s Isusom. Svaki od nas ga je imao, svaki od nas je imao susret s Gospodinom. Zastanimo nakratko u šutnji i razmislimo: kada sam se to susreo s Gospodinom? Kada sam osjetio da mi je Gospodin blizu? Razmišljajmo kratko u tišini o tome. I jesam li to iskustvo susreta s Gospodinom dijelio s drugima kako bih dao slavu Gospodinu. Slušam li, isto tako, druge kad mi pričaju o tom susretu s Isusom?

Neka nam Majka Božja pomogne dijeliti s drugima vjeru kako bi naše zajednice sve više postajale mjesta susreta s Gospodinom.

____________________________

Nakon molitve Kraljice neba

Draga braćo i sestre!

S molitvom i zabrinutošću, pa i boli, pratim vijesti koje posljednjih sati stižu o pogoršanju situacije u Izraelu zbog intervencije Irana. Upućujem usrdan apel da se zaustavi svako djelovanje koje bi moglo potaknuti spiralu nasilja uz opasnost uvlačenja Bliskog istoka u još veći ratni sukob.

Nitko ne smije ugrožavati egzistenciju drugih. Neka se svi narodi, naprotiv, zalažu za mir i pomognu Izraelcima i Palestincima da žive u dvije države, jedni kraj drugih, u sigurnosti. To je njihova duboka i legitimna želja, i to je njihovo pravo! Dvije susjedne države.

Neka što prije dođe do prekida vatre u Gazi i odlučno krene putovima pregovora! Neka se pritekne u pomoć tamošnjem stanovništvu, koje je snašla humanitarna katastrofa, i neka se smjesta pusti na slobodu taoce otete prije nekoliko mjeseci! Koliko patnje! Molimo za mir. Dosta je rata, dosta je napada, dosta je nasilja! Recimo „da“ dijalogu i „da“ miru!

Danas se u Italiji slavi 100. Nacionalni dan Katoličkog sveučilišta Srca Isusova na temu „Pitanje za budućnost. Mladi između razočaranja i želje“. Potičem to veliko Sveučilište da nastavi svoju važnu obrazovnu službu, vjerno svom poslanju i pozorno prema potrebama današnjih mladih i današnjim društvenim potrebama.

Od srca pozdravljam sve vas, Rimljane i hodočasnike koji ste došli iz Italije i mnogih zemalja. Posebno pozdravljam vjernike iz Los Angelesa, Houstona, Nutleya i Riversidea u Sjedinjenim Američkim Državama; kao i Poljake, posebno – tolike poljske zastave! – vjernike iz Bodzanówa i mlade volontere Tima pomoći za Istočnu Crkvu. Pozdravljam i upućujem riječi ohrabrenja voditeljima Zajednica Svetoga Egidija iz više zemalja Latinske Amerike.

Pozdravljam volontere ACLI-a uključene u pokroviteljstva diljem Italije; skupine iz Tranija, Arzachene, Montelibrettija; djecu ispovjedaoce vjere iz Župe Svetog Silvestra i Martina u Milanu, pripravnike za krizmu iz Pannarana, kao i skupinu mladih “Umjetnost i vjera“ družbe Sestara svete Doroteje.

Srdačno pozdravljam djecu iz raznih krajeva svijeta koja su nas došla podsjetiti da će Crkva 25. i 26. svibnja proslaviti prvi Svjetski dan djece. Hvala vam! Pozivam sve da molitvom prate taj hod prema tom događaju – Prvom danu djece – i zahvaljujem svima onima koji vrijedno radne na njegovoj pripremi. A vama, djevojčice i dječaci, poručujem: očekujem vas! Sve vas! Trebamo vašu radost i vašu želju za boljim svijetom, svijetom u miru. Molimo, braćo i sestre, za djecu koja stradavaju u ratovima – mnogo ih je! – u Ukrajini, u Palestini, u Izraelu, u drugim dijelovima svijeta, u Mjanmaru. Molimo za njih i za mir.

Svima želim ugodnu nedjelju. Ne zaboravite, molim vas, moliti za mene. Pozdravljam djecu Bezgrješne. Dobar tek i do viđenja!