DISCORSO DI GIOVANNI PAOLO II
AI MEMBRI DEI COMITATI PREPARATORI
DELLA VISITA PASTORALE DEL SANTO PADRE
IN BOSNIA ED ERZEGOVINA
Giovedì, 4 dicembre 2003
Draga braćo i sestre!
1. S radošću vas primam i srdačno pozdravljam svakoga pojedinog od vas, koji dođoste u Rim kako bi mi uzvratili na mojemu pastirskom pohodu Banjoj Luci ostvarenu 22. lipnja ove godine. Od svega srca zahvalan za onako srdačan doček, koji mi je tom zgodom priređen, sve vas dočekujem svojom dobrodošlicom.
Pozdravljam banjolučkoga biskupa Franju Komaricu te mu zahvaljujem na ljubaznim riječima, koje mi je također i kao predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine uputio u ime svih vas ovdje nazočnih. S njim zajedno bratski pozdravljam cijenjenoga i dragoga vrhbosanskog nadbiskupa metropolita kardinala Vinka Puljića i pomoćnoga biskupa istoga biskupskog sjedišta Peru Sudara, te dragoga i revnoga mostarsko-duvanjskog biskupa i trebinjsko-mrkanskoga apostolskog upravitelja Ratka Perića, koji nije mogao biti nazočan na ovome susretu. S poštovanjem pozdravljam i predsjednika Predsjedništva Bosne i Hercegovine gospodina Dragana Čovića zajedno s drugim članovima Predsjedništva te nazočnu gospodu ministre i sve ostale nositelje bosanskohercegovačkih građanskih vlasti, kojima zahvaljujem za svekoliko zalaganje kako bi u potpunosti uspio moj pastirski pohod.
2. U Banjoj Luci je za mene bila posebna radost proglasiti blaenim mladića podrijetlom iz toga grada, Ivana Merza. Neka njegov sjajni primjer svetosti katoličkim vjernicima svjetovnjacima bude poticaj na zalaganje u svjedočidbi za Evanđelje, koje je mjerilo i glavni putokaz za kršćane svih vremena.
Ovaj mladić, kako su pisali biskupi vaše zemlje, »ima uistinu mnogo toga reći i posvjedočiti« (Biskupska pastirska poslanica) svim ljudima dobre volje. Njegov se vjerojatno najizrazitiji nauk nalazi u riječima, koje se mogu čitati u njegovu Dnevniku za 5. veljače 1918., u doba kada je cijela Europa bila zahvaćena ratom a on se nalazio na bojišnici: »Boga zaboraviti nikada. Teiti neprestano za ujedinjenjem s njime.«
3. Te njegove riječi imaju posebno značenje za vašu zemlju, koja nastoji izići iz brojnih patnji, koje su posljedica ugnjetavačkoga reima i višegodišnjega rata. Postojeće teško stanje moći će se svladati stvaranjem demokratskih ustanova na političkoj i upravnoj razini. Još je potrebnije, međutim, raditi na istinskoj duhovnoj obnovi, koja omogućuje da čovjek bude spreman na oprost, pomirbu i uzajamno poštivanje vjerskoga i kulturnoga identiteta svakoga pojedinca.
To su putovi, koji vode stvaranju sretnoga, mirnoga, slobodnoga i solidarnoga društva. To je put, koji omogućuje toliko uđeni povratak prognanika i izbjeglica u njihov rodni kraj, u ozračju sigurnosti i potpune slobode.
4. Velik je izazov što stoji pred vama: »Nikada zaboraviti Boga«! Jamčim vam svoju potporu u molitvi te vas elim ohrabriti da idete naprijed s pouzdanjem.
Na sve vas i na vašu domovinu sišao Boji blagoslov.
Hvaljen Isus i Marija!
Copyright © Dicastero per la Comunicazione - Libreria Editrice Vaticana